Međunarodno ruho Livna

U Livnu je ove godine održan 1. međunarodni trijenale grafike. Riječ je o manifestaciji otvorenoj 26. lipnja, a moguće ju je posjetiti do 1. listopada 2017. Inicijativa Franjevačkog muzeja i galerije Gorica u Livnu, točnije dugoročni projekt koji je ove godine doživio svoju prvu realizaciju, za cilj je imala stvoriti novi kulturni proizvod koji će obogatiti bosanskohercegovačku umjetničku produkciju, a grafičku scenu te zemlje povezati s međunarodnim umjetničkim krugovima.

Oslanjanje na medij koji mnogi danas smatraju konzervativnim, anakronim pa čak i nečim što je suvremena umjetnost prerasla, odbacila ili, u svakom slučaju, marginalizirala također nije slučajno. Poznati tradicionalizam tog kraja i njegovo poštovanje povijesnog aspekta kao ključnog u stvaranju lokalnih identiteta i pripadnih ideologija odigrala je ključnu ulogu u viziji pokretača te manifestacije da se, pri izboru karaktera zamišljenoga kulturnog proizvoda koji bi osnažio regiju i stavio je na kulturno-umjetničku mapu tih prostora, okrenu upravo mediju koji posjeduje snažnu tradiciju i duboko korijenje u prošlosti europske likovne umjetnosti. Naravno, grafika kao medij povijesno je prisutna i u tradiciji ovih prostora.  Već u stoljeću šesnaestom grafika se u obliku ilustracija pojavljuje kao sastavni dio knjiga i njome se ukrašavaju naslovnice perjanica rane hrvatske književnosti poput Hanibala Lucića, Petra Zoranića, Petra Hektorovića, a također se kao serije ilustracija pojavljuju i u oca hrvatske književnosti Marka Marulića. Riječ je o autorima koji, osim što su pridonijeli popularizaciji narodnog jezika i tako osigurali stvaranje nacionalnog identiteta kojim se ovi prostori toliko ponose, i danas ostaju čitani i aktualni kao svjedočanstvo burne i teške povijesti našega puka, naše borbe za jezik i naših od tuđina obranjenih običaja i tradicija. Naravno, grafika kao zasebni medij također ima bogatu tradiciju te treba istaknuti naše majstore Martina Rotu Kolunića, Natalea Bonifacija i Andriju Medulića Schiavonea. Iz svega toga niknula je ideja o livanjskom trijenalu.

I već prve godine ono je doživjelo velik uspjeh u međunarodnom smislu jer na manifestaciji sudjeluju autori sa svih kontinenata. Spoj prošlosti i sadašnjosti, pokušaj obogaćivanja grafičke tradicije novim, inovativnim stilovima odražava želju organizatora da pokažu kako je svaka sadašnjost i modernost usidrena u prošlosti i tradiciji bez kojih bismo bili izgubljeni.

Treba napomenuti da je sve počelo idejom Bože Biškupića i njegovim darovanjem nekoliko stotina grafičkih listova iz zbirke Biškupić Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica, zbog čega mu autori svih tekstova u katalogu (gvardijan fra Pere Kuliš, kustosica trijenala Željka Markov te Mikica Maštrović) opravdano zahvaljuju.  Također, prvi livanjski trijenale kao popratni program nudi i retrospektivnu izložbu doajena bosanskohercegovačke grafike Dževada Hoze. U natjecateljskom dijelu trijenala sudjelovali su autori iz Argentine, Austrije, Belgije, Bosne i Hercegovine, Brazila, Bugarske, Crne Gore, Čilea, Danske, Finske, Francuske, Grčke, Hrvatske, Indije, Italije, Japana, Kanade, Kine, Kolumbije, Južne Koreje, Luksemburga, Mađarske, Makedonije, Nizozemske, Njemačke, Poljske, Sjedinjenih Američkih Država, Slovačke, Slovenije, Srbije, Švedske, Ujedinjenog Kraljevstva i Ukrajine. Grand Prix odnijela je hrvatska autorica Nevenka Arbanas. Nagradu grada osvojio je bugarski umjetnik Stoimen Stoilov, a onu županije austrijski grafičar Peter Waldegg, nagrada Gabrijel Jurkić dodijeljena je domaćem grafičaru Safetu Zecu, nagrada Cleuna Tae Kyu Jeongu iz Južne Koreje, nagradu Bistrica osvojila je Ourania Fragkoulidou iz Grčke, Želimir je pripao Slovaku Dušanu Kallayu, dok je nagradu Liber zaslužio argentinski umjetnik Robert Koch.

Posebna priznanja pripala su pak Zoranu Banoviću, Lei Jerlagić i Milanu Staševiću. Među mnogobrojnim sudionicima i stotinama sjajnih radova istaknula se, kao što je već spomenuto, Hrvatica Nevenka Arbanas radovima iz ciklusa Novi listovi u kojem autorica stiliziranim prikazima lišća apstrahira morfologiju prirode prevodeći je u jezik apstrakcije.